Društvo sv. Ante
Društvo sv. Ante utemeljeno je u Dretelju u studenom 1939. godine, a svoje prve nastupe imalo je 1940. godine i bilo je vrlo aktivno sve do njegova nasilnog prestanka 1945. godine, kada su ga komunisticke vlasti zabranile. Društvo je okupljalo hrvatsku katolicku mladež i imalo je svoj pomladak. U clanstvu i radu Društva podjednako su bili zastupljeni i mladici i djevojke. Najzaslužniji za utemeljenje i rad Društva bili su capljinski fratri, a u Društvu su aktivno djelovali dr. fra Rufin Šilic, koji je dolazio iz Mosatara, i fra Tugomir Soldo, pastoralni djelatnik na službi u Capljini. Društvo nije imalo svojih prostorija nego se sastajalo u posudenom prostoru kojega je na korištenje dao mještanin Anzelmo Cepo. Društvo je uskoro nabavilo i svoju zastavu koja je, nažalost, stradala tijekom poraca. No, ostale su sacuvane zastave kojer su nosili mladici (crvena zastava s bijelim križem) i djevojke Društva (bijela zastava s crvenim križem). Takoder je sacuvana i slika sv. Ante koju je Društvu sv. Ante u Dretelju darovao duhovnik Društva dr. fra Mladen Barbaric. Clanovi Društva sv. Ante imali su svoje clanske iskaznice i znacke. U rad Društva u Dretelju bili su ukljuceni mnogi mladici i djevojke koji su bili organizirani u više sekcija. Vrlo aktivne su bile pjevacka i tamburaška sekcija, te glumacka i športska, kao i folklorna. Društvo je 7. srpnja 1940. godine organiziralo i veliku proslavu u Dretelju na kojoj su se predstavile sve sekcije Društva. Na tu proslavu došlo je oko 1.500 gostiju, a u programu su sudjelovala i još neka Društva iz okolnih mjesta. Osim toga Društvo je nastupalo u raznim prigodama i na raznim proslavama ne samo u Capljini nego i u Ljubuškom, Mostaru, Gorancima i na drugim mjestima. Društvo sv. Ante iz Dretelja željelo je izgraditi Hrvatski katolicki dom u Dretelju i prikupljana su sredstva za taj projekt. Medutim, rat koji je uskoro zapoceo i promijenjena politicka situacija nakon rata zaustavili su sve planove Društva. Poginuli su mnogi aktivni clanovi Društva, a samo Društvo je nakon rata bilo progonjeno i konacno nasilno ugušeno. Imovina Društva je otudena i uništena. No, preživjeli clanovi Društva i ostali Dreteljani cuvali su uspomenu na svoje Društvo sv. Ante i poneku fotografiju iz tog razdoblja.