
Društvo
sv. Ante utemeljeno je u Dretelju u studenom 1939. godine,
a svoje prve nastupe imalo je 1940. godine i bilo je vrlo
aktivno sve do njegova nasilnog prestanka 1945. godine, kada
su ga komunisticke vlasti zabranile. Društvo je okupljalo
hrvatsku katolicku mladež i imalo je svoj pomladak. U clanstvu
i radu Društva podjednako su bili zastupljeni i mladici i
djevojke. Najzaslužniji za utemeljenje i rad Društva bili
su capljinski fratri, a u Društvu su aktivno djelovali dr.
fra Rufin Šilic, koji je dolazio iz Mosatara, i fra Tugomir
Soldo, pastoralni djelatnik na službi u Capljini. Društvo
nije imalo svojih prostorija nego se sastajalo u posudenom
prostoru kojega je na korištenje dao mještanin Anzelmo Cepo.
Društvo je uskoro nabavilo

i
svoju zastavu koja je, nažalost, stradala tijekom poraca.
No, ostale su sacuvane zastave kojer su nosili mladici (crvena
zastava s bijelim križem) i djevojke Društva (bijela zastava
s crvenim križem). Takoder je sacuvana i slika sv. Ante koju
je Društvu sv. Ante u Dretelju darovao duhovnik Društva dr.
fra Mladen Barbaric. Clanovi Društva sv. Ante imali su svoje
clanske iskaznice i znacke. U rad Društva u Dretelju bili
su ukljuceni mnogi mladici i djevojke koji su bili organizirani
u više sekcija. Vrlo aktivne su bile pjevacka i tamburaška
sekcija, te glumacka i športska, kao i folklorna. Društvo
je 7. srpnja 1940. godine organiziralo i veliku proslavu u
Dretelju na kojoj su se predstavile sve sekcije Društva. Na
tu proslavu došlo je oko 1.500 gostiju, a u programu su sudjelovala
i još neka Društva iz okolnih mjesta. Osim toga Društvo je
nastupalo u raznim prigodama i na raznim proslavama ne samo
u Capljini nego i u Ljubuškom, Mostaru, Gorancima i na drugim
mjestima. Društvo sv. Ante iz Dretelja željelo je

izgraditi
Hrvatski katolicki dom u Dretelju i prikupljana su sredstva
za taj projekt. Medutim, rat koji je uskoro zapoceo i promijenjena
politicka situacija nakon rata zaustavili su sve planove Društva.
Poginuli su mnogi aktivni clanovi Društva, a samo Društvo
je nakon rata bilo progonjeno i konacno nasilno ugušeno. Imovina
Društva je otudena i uništena. No, preživjeli clanovi Društva
i ostali Dreteljani cuvali su uspomenu na svoje Društvo sv.
Ante i poneku fotografiju iz tog razdoblja.